IDENTITET Kulturno nasljeđe

Konzervativna umjetnost kao riznica kulturnog nasljeđa

Mustač tijekom čitavog svog stvaralačkog života ostaje konzervativan i dosljedan u svojim motivima, uvjerenjima i pogledu na svijet. Na taj način odupire se čitavom pravcu moderne umjetnosti koji dominira kulturnom scenom 21. stoljeća. To je, iako nehotično, poprilično hrabar i buntovan akt. U vremenima kad umjetnost nadilazi svoje postojanje, smisao svega što je kroz ljudsku povijest stvoreno, Mustač u svom stilu čuva vlastiti likovni opus upravo u toj “konzervi”. Tako sprečava ikakav utjecaj vanjskog svijeta na ono što proizlazi iz njegovih sjećanja. Grčevito se bori da to zadrži uz sebe, “zapisujući” na slikarskom platnu sve što se tijekom 60 godina reflektiralo sa zjenice njegovog oka. Specifičan je i koloritet koji tmurnu i sumornu atmosferu zimskog pejzaža siromašnog međimurskog sela iscrtava u netipičnim narančastim i ljubičastim bojama. Istim tim bojama podignut će dinamiku tadašnjeg usporenog života na scenama prolaska sporih kola što se vraćaju s polja. Time suptilno doznačava radost koja proizlazi iz tog teškog ali bezbrižnijeg vremena kojem se Mustač do kraja svog života neće moći oteti. To je urezano u najdublje pore njegove duše.

Kroz svoje slike Mustač od svojih motiva, scena, likova, radnji i scenarija stvara gotovo filmski doživljaj nekadašnjeg života u Međimurju. Oni koji su proživjeli ta vremena s osmijehom na licu sjetit će se svog djetinjstva, a mlađe će generacije moći steći uvid u vremena koja su ostala daleko iza njih. Upravo je tu najveća vrijednost njegovih slika jer one nisu samo likovna djela već i svojevrsni dokumentaristički, povijesni dokument. Tako Mustač stvara jedan zasebni, originalni identitet kulturnog dobra ovoga kraja. Rijetkost fotografskog objektiva na tim prostorima u to doba i sveopća neimaština i izoliranost od doticaja svjetskih revolucionarnih otkrića, onemogućilo je stvaranje bogatog fotografskog zapisa tog vremena. Još je jedna zanimljiva situacija koja proizlazi iz te činjenice; Mustač ne replicira ono što vidimo danas – to je ostavio površnosti današnjeg istrošenog fotografskog medija – on stvara novi svijet na konstrukciji njegovih preživljenih sjećanja. To je ono što je njegov osobni likovni citat, njegov osobni obris lika koji je boravio na ovom svijetu. No taj njegov obris vrlo je jak identifikator svih onih koji su s njim dijelili to razdoblje života naše civilizacije. Ogroman je to doprinos, ne samo lokalnom području iz kojeg je proizašao, već i cijelome svijetu.